Adutorska prava i autorsko delo | Advokat Novi Sad

Autorska prava u Republici Srbiji uređena su pre svega Zakonom o autorskom i srodnim pravima, ali i drugim podzakonskim aktima, kao i ratifikovanim međunarodnim konvencijama.

ŠTA JE AUTORSKO DELO?

Zakonom o autorskom i srodnim pravima, autorsko delo je definisano kao originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi.

Delo mora biti tvorevina čoveka. To znači da autorsko delo ne može biti slika koju je slon naslikao držeći četkicu u surli, ili autorsko delo ne može biti delo prirode – komad kamena u specifičnom obliku srca koji je čovek pronašao u potoku.

Delo mora biti originalno, a to znači jedinstveno. U delu autor ostavlja svoj lični pečat. Originalnost ne postoji ukoliko autor samo reprodukuje sadržaj koji već postoji. Ali ukoliko autor daje svoj lični pečat, njegovo delo dobija na originalnosti. S toga se u svakom konkretnom slučaju donosi zaključak o originalnosti na osnovu različitosti saopštenog dela od dela koja već postoje.

Delo mora biti izraženo u određenoj formi. Sama ideja ne uživa zaštitu autorskih prava, ali kada ona dobije svoju materijalizaciju u vidu forme koja može biti saopštena drugim ljudima, tada nastaje autorsko delo. Forma dela može biti različita, pa se tako jedna pesma može napisati na papiru, objaviti u knjizi, objaviti na društvenoj mreži, ili prosto usmeno saopštiti. Forma muzičke kompozicije može biti u vidu notnog zapisa, audio ili video snimka, ali isto tako kompozicija može biti i samo izvedena pred nekim da bi postala autorsko delo.

Autorska prava - Šta je autorsko delo?

Da bi postojalo autorsko delo, nebitno je da li ono ima neku umetničku vrednost. Da li će delo stručna javnost oceniti kao umetnički vredno i kvalitetno, ili kao običan šund, nije od uticaja da bi autorska prava obuhvatila delo. Bitno je samo da delo bude originalno.

Takođe je nebitno da li delo ima neku praktičnu svrhu, ili upotrebnu vrednost.

Zakonodavac pruža pravnu zaštitu čak i onim delima čije je javno saopštavanje zabranjeno.

KAKO NASTAJE AUTORSKO DELO?

Da bi nastalo autorsko delo, ono ne mora da bude završeno, pa tako autorska prava važe i za nedovršeno delo, ukoliko delo ispunjava uslov originalnosti. Isti princip važi i za delove jednog autorskog dela.

NASLOV DELA

Naslov dela predstavlja njegov sastavni deo. Međutim i sam naslov dela, smatra se autorskim delom ako ispunjava uslov originalnosti. S toga nije dozvoljeno koristiti naslov nekog drugog dela koji je već upotrebljen. Ovim bi se izazvala zabuna u pogledu autora. Ukoliko bi se pojavila dva dela koja imaju isti ili sličan naslov, autor dela koje je ranije nastalo ima pravo da zahteva da autor dela koje je kasnije nastalo, da promeni naslov. Međutim prihvatljivo je koristiti iste naslove za različite vrste dela jer se time ne izaziva zabuna u pogledu autora.

INTERPRETACIJA

Interpretacija nije autorsko delo, i autorska prava ovde ne važe, već se štiti posebnim pravima interpretatora.

ZBIIRKE

Zbirke se takođe smatraju autorskim delom, kao što su na primer zbirke književnih dela. Zaštita zbirke ne sme da ograničava prava autora čija dela čine zbirku. Baza podataka takođe predstavlja autorko delo. Baza podataka jeste zbirka zasebnih podataka, autorskih dela, ili drugog materijala, a koja je uređena na sistematičan i metodičan način, tako da su oni pojedinačno dostupni. Zaštita baze podataka ni na koji način ne sme da ograničava prava autora dela koje čine sadržinu baze.

KOJE VRSTE AUTORKIH DELA POSTOJE?

U Zakonu o autorskom i srodnim pravima nabrojana je lista dela koja se naročito smatraju autorskim delom.

Tako se autorskim delom naročito smatraju:

  • pisana dela (knjige, članci, prevodi, računarski program, …)
  • govorna dela (predavanja, govori, besede, …)
  • dela likovne umetnosti (slike, skice, crteži, skulpture, …)
  • fotografije
  • muzička dela
  • filmska dela
  • dramska dela
  • dela arhitekture
  • pozorišna režija, itd.

Ovo ne znači da se i ostala dela koja nisu nabrojana, a koja ispunjavaju opšte uslove ne mogu smatrati autorskim. Isto tako, ovo ne znači da se nabrojana dela automatski smatraju autorskim delom, a to naravno neće biti slučaj ako ne ispunjavaju opšte uslove originalnosti.

Dalje u tekstu biće detaljnije opisane najznačajnije vrste autorskih dela i autorska prava koja važe za njih.

PISANA I GOVORNA DELA

Autorsko pravo - Pisana i govorna dela

Književna dela obuhvataju kako pisana tako i govorna dela. Nebitno je na koji način je neko književno delo izraženo, a to može biti putem pisma, ili usmeno. To mogu biti knjige, članci, naučna predavanja, govori, besede, recitacije… Književno delo mora biti izraženo nekim jezikom koje određeni broj ljudi razume, a pri tom nije bitno da li je u pitanju živ ili jezik koji više nije u upotrebi (latinski, staroslovenski…). Autorska prava ne važe za samu ideju koja se provlači kroz autorsko delo, već materijalizacija ideje kroz formu kroz kojoj je ta ideja iskazana. Tako na primer naučna teorija ne predstavlja autorsko delo već ideju, ali način na koji je izneta kroz formu predavanja svakako predstavlja.

Prevod autorskog dela, smatra se zasebnim autorskim delom za koje postoje autorska prava. Pravo na prevođenje isključivo pripada autoru, pa prevodilac mora da pribavi saglasnost autora originalnog dela da može isto da prevede.

AUTORSKA PRAVA NA MUZIKU

MUZIČKO DELO

Muzičko delo je vid ekspresije autora pomoću zvuka. Ono može biti vokalno, instrumentalno ili vokalno-instrumentalno. Da bi jedno muzičko delo dobilo formu koja je potrebna da bi se smatralo autorskim delom, ono može biti zabeleženo pomoću notnog zapisa, snimljeno na nosač zvuka, ili izvedeno uživo.

MUZIKA

Muzika ima tri osnovna elementa, a to su melodija, ritam i harmonija. Njihovo celovito i zaokruženo ostvarenje naziva se muzičko delo.

MELODIJA

Melodija predstavlja niz tonova povezanih u jednu celinu. Obzirom da melodija čini sam stub individualnosti jednog muzičkog dela, i ona se sama može smatrati zasebnim autorskim delom, i ukoliko ispunjava opšte uslove originalnosti, spada pod autorsko pravo.

RITAM

Ritam je obrazac tonova koji se ponavljaju. Postoje opšti ritmovi koji srećemo u mnogim kompozicijama, ali i ritmovi svojstveni samo jednoj. Jedna kompozicija može imati samo jedan ritam tokom svog trajanja, ali se ritmovi mogu i smenjivati. Autorska prava ne postoje za ritam, već samo u okviru muzičkog dela kao celine.

HARMONIJA

Harmonija predstavlja međusobni odnos akorda u kompoziciji. Autorska prava postoje samo u okviru muzičkog dela.

Reči jedne pesme u okviru muzičke kompozicije, mogu da predstavljaju zasebno autorsko književno delo, ali svakako sa kompozicijom čine i celinu koja predstavlja celovito muzičko autorsko delo.

AUTORSKA PRAVA NA POZORIŠNA I DRUGA SCENSKA DELA

SCENSKA DELA

Scenska dela, ili kako ih zakon navodi kao dramska, dramsko-muzička, koreografska i pantomimska dela, kao i dela koja potiču iz folklora, imaju autorska prava. Ova dela se izvode neposredno pred publikom na sceni, ali i putem televizije, radija, ili mogu biti materijalizovana u formi video zapisa. Obzirom da je dramsko delo pisano delo, njegov autor ima pravo objavljivanja i izdavanja kao i svakog drugog književnog dela. Pored toga, autor dramskog dela ima i pravo izvođenja i predstavljanja, koja se nazivaju pozorišnim pravom, odnosno pravo da nekome dozvoli ili zabrani da se njegovo delo izvodi na sceni. Dakle dramsko delo je po svojoj suštini književno delo bez obzira da li je odštampano u knjizi ili odigrano na sceni. Glumci su samo interpretatori, a interpretacija se ne štiti autorskim pravom već pravom interpretatora.

POZORIŠNA REŽIJA

Pozorišna režija se u zakonu pominje kao zasebno autorsko delo. Scenski reditelj je interpretator dramskog dela, ali ukoliko reditelj izvrši preradu dramskog dela zahvatima u samom tekstu, onda on postaje autor tako prerađenog dela. Naravno, ovim ne sme da povređuje prava autora izvornog dela.

DRAMSKO MUZIČKO DELO

Dramsko-muzičko delo (npr. opera) je spoj dramskog dela i muzičkog dela, i njihovi autori mogu da uživaju posebna autorska prava ukoliko se muzika može odvojiti od teksta. Ukoliko je reč o nedeljivoj celini, njihovi autori imaju zajednička autorska prava.

KOREOGRAFIJA I PANTOMIMA

Koreografija i pantomima su takva dela kod kojih je način izražavanja pokret tela u prostoru. To može biti balet, ples, i drugo. I ova dela mogu biti spoj više autora.

FILM KAO AUTORSKO DELO

Filmsko delo predstavlja autorsko delo koje se izražava kroz pokretnu sliku najčešće praćenu zvukom. To nije nužno samo film, već i svaki drugi audio-video zapis. Da bi spadalo pod autoska prava, filmsko delo mora ispunjavati uslov originalnosti. Često se jedna ideja koristi od strane više autora, ali ako autor uloži dovoljan doprinos da u svoj film unese lični pečat tako da on predstavlja originalnu kreaciju, onda film predstavlja autorsko delo. Predmet autorskog prava je filmsko delo kao duhovna tvorevina, a ne filmska traka koja predstavlja samo nosač i materijalnu realizaciju dela.

Pisac scenarija i kompozitor filmske muzike, kao koautori filmskog dela imaju pravo da svoje delo samostalno iskorišćavaju, odvojeno od filmskog dela. Ugovorom između njih se može predvideti i drukčije.

Naslov filma uživa samostalnu autorsko-pravnu zaštitu ukoliko ispunjava uslov originalnosti. Naslov koji je već iskorišćen za neki film, ne sme se upotrebiti ukoliko bi to dovodilo u zabunu u pogledu autora.

Film često predstavlja izvedeno delo nekog ranijeg filmskog dela, ili nekog književnog, pozorišnog, ili drugog dela. Za stvaranje jednog ovakvog filma, autor mora da ima saglasnost autora izvornog dela.

AUTORSKA PRAVA NA DELA LIKOVNE I PRIMENJENE UMETNOSTI

Dela likovne umetnosti spadaju pod autorska prava. Ovo bi bila dela koja za način izražavanja koriste oblike. To mogu biti dela vezana za površinu kao što je crtež, skica, grafika ili slika, i dela vezana za prostor kao što je skulptura. Zaštita autorskih prava odnosi se i na dela primenjene umetnosti, i dela industrijskog oblikovanja. To može biti nakit, posuđe, odeća, i ostalo. Obzirom da se u ovim slučajevima radi o robi široke potrošnje, ova dela pored autorskih prava, ako ispunjavaju uslove mogu da uživaju i zaštitu prava industrijske svojine.

AUTORSKA PRAVA NA DELA ARHITEKTURE

Autorsko pravo - Arhitektura

U pogledu autorskog dela arhitekture pravnu zaštitu ne uživa samo građevina, već i faze koje joj prethode, a to mogu biti crteži skice, nacrti, planovi, makete itd… Svi rezultati tih faza mogu imati autorska prava.

Kada govorimo o preradi dela arhitekture, zakonom je propisano da je vlasnik građevine kao materijalizovanog dela arhitekture, koji ima nameru da vrši određene izmene, u obavezi da preradu dela prvo ponudi autoru ako je dostupan. Autor se ne može protiviti izmeni na građevini, ako je to neophodno zbog sigurnosti ili iz nekih tehničkih razloga. Za građevinsku realizaciju dela arhitekture ne važi opšte pravilo da autor ima pravo da drugome zabrani ili dozvoli davanje primerka dela u zakup.

AUTORSKA PRAVA NA FOTOGRAFIJE

Autorska prava ne važe za svaku fotografiju, već samo one koja ispunjava opšti uslov originalnosti. Pri tome nije bitno da li je u pitanju umetnička fotografija ili ne. Fotografsko delo postoji nezavisno od toga na koji način je materijalizovano, bilo da je to na negativu, na klasičnom foto-papiru, da je odšampana na običnom štampaču, sačuvana u digitalnom obliku, ili drugo.

Zaštita autorskih prava na fotografiju važi od momenta nastanka fotografije, i nema potrebe da je autor registruje, deponuje ili nešto slično. Ipak postoji mogućnost da autor, kao i svako drugo delo, deponuje fotografiju kod Zavoda za intelektualnu svojinu. Prilikom deponovanja Zavod ne ispituje sadržinu dela, niti njegovu originalnost, niti potvrđuje da fotografija ima svojstvo autorskog dela. Deponovanjem se ne potvrđuje ni da je lice koje je fotografiju deponovalo zaista autor iste, jer je ova pretpostavka na sudu oboriva. Deponovanjem fotografije autor dobija samo određeni stepen sigurnosti, na taj način što u momentu deponovanja obezbeđuje određene dokaze o činjenicama koje mogu biti značajne u nekom eventualnom sudskom sporu da bi se obezbedila zaštita autorskih prava.

FOTOGRAFIJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Ogroman broj fotografija svakodnevno se objavljuje na društvenim mrežama. Bez obzira što je fotografija javno objavljena, to ne daje za pravo drugim licima da istu neovlašćeno koriste, pa njen autor ima autorska prava na iste. Bez saglasnosti autora ne može se vršiti nikakva izmena na fotografiji, pa čak ni takozvano kropovanje, promena kontrasta, dodavanje filtera, teksta preko slike ili slično. Fotografija se ne seme bez saglasnosti autora umnožavati, niti koristiti na drugim mestima bez navođenja imena autora. Ovim se krše autorska prava, a pored nabrojanih autor uživa i zaštitu ostalih autorskih prava koja se odnose na fotografiju.

CENA KAZNE ZBOG NEOVLAŠĆENOG KORIŠĆENJA FOTOGRAFIJE

U sudskoj praksi, prilikom određivanja visine minimalne naknade štete zbog neovlašćenog korišćenja fotografije koristi se cenovnik Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS). U navedenom cenovniku obuhvaćene su cene fotografija upotrebljenih za internet i druge elektronske oblike prokazivanja (prezentacija kompanija, Web portali, online izdanja štampanih i elektronskih medija, Facebook, Twitter, Instagram, Youtube, Flickr…), za izdavaštvo (novine, magazini, knjige, posteri, kalendari, razglednice, omoti za cd, dvd), za reklamu (bilboard, novine, magazini, ambalaža), itd…

NEOVLAŠČENO FOTOGRAFISANJE

Autor fotografije mora poštovati prava fotografisanog lica prilikom sačinjavanja, izlaganja, objavljivanja i stavljanja u promet fotografije.

Neovlašćeno fotografisanje predstavlja čak i kao krivično delo, pa je tako zakonom predviđena kazna za onog koje neovlašćeno načini snimak nekog lica i time osetno zadre u njegov lični život, ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu, ili mu na drugi način omogući da se sa njim upozna.

A krivično delo neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka čini onaj ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, film ili fonogram ličnog karaktera bez pristanka lica koje ga je ili na koga se odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži i time osetno zadre u lični život tog lica. Neovlašćeno fotografisanje vojnih objekata je takođe kažnjivo po zakonu.

Postavlja se pitanje da li je autoru fotografije dozvoljeno da fotografiše druga autorska dela bez dozvole njihovog autora, kao što su na primer murali na zidovima, mostovi, spomenici,… Zakon o autorskom i srodnim pravima dozvoljava da se bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade dvodimenzionalno umnožavaju, stavljaju u promet tako umnoženi primerci, kao i na drugi način javno saopštavanju dela koje se trajno nalaze izložena na ulicama, trgovima, i drugim otvorenim mestima. Po pitanju autorskih dela koja se nalaze na javnoj izložbi, ovo je dozvoljeno za potrebe pravljenja kataloga, ali i u okviru izveštavanja javnosti putem medija o tekućim događajima za objavljena dela koja se pojavljuju kao sastavni deo tog događaja.

AUTORSKA PRAVA NA RAČUNARSKI PROGRAM

Autorsko pravo - Računarski programi

Računarski program je zapis napisan u nekom programskom jeziku koji sadrži spisak naredbi koje računar može da sprovede da bi izvršio određeni zadataka. Do sedamdesetih godina prošlog veka, u svetu je kompjuterski program uživao zaštitu patentnog prava, ali se to rešenje pokazalo kao veoma komplikovano. Da bi ostao i dalje zaštićen pravima intelektualne svojine, kompjuterski program je podveden pod autorsko delo i dobija zaštitu autorskih prava.

Zakon o autorskim pravima izričito navodi računarski program kao pisano autorko delo, dok Zakon o patentima izričito predviđa da se računarski program ne smatra pronalaskom.

Kompjuterski program kao autorsko delo se najčešće umnožava smeštanjem dela u elektronskom obliku u memoriju računara. Međutim, kod računarskih programa imamo jednu specifičnost, pa se tako smatra da se kompjuterski program kao autorsko delo umnožava i samim puštanjem programa u rad na računaru. Nije dozvoljeno da se bez dozvole autora računarski program umnožava.

DOZVOLJENO KORIŠĆENJE RAČUNARSKOG PROGRAMA

Fizičko lice koje je na zakonit način pribavilo primerak računarskog programa, može bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade da privremeno ili trajno umnoži računarski program onda kada je to neophodno za njegovo korišćenje, kao i da ga učitava, prikazuje, pokreće, prenosi ili smešta u memoriju ako je to potrebno za umnožavanje. Takođe lice koje ga je na zakonit način pribavilo, može da otklanja greške u računarskom programu, da ga prevodi, prilagođava, aranžira i vrši druge izmene kao i da umnoži rezultate tih radnji. Radi postizanja interoperabilnosti računarskog programa sa drugim programom dozvoljeno je umnožavanje i prevođenje njegove forme, ali isključivo pod uslovima predviđenih zakonom.

Računarske programe najčešće prave programeri koji su zaposleni u firmama. Kako se ovo tretira po pitanju zaštite autorskih prava, možete detaljnije pročitati u nastavku teksta, u delu Autorsko delo stvoreno u radnom odnosu.

KARTE, PLANOVI, SKICE

Zaštita autorskih prava važi i za kartografska dela kao što su geografske i topografske karte, zatim planovi, skice i makete.

ŠTA NIJE AUTOSRKO DELO?

Autorsko-pravnom zaštitom nisu obuhvaćene opšte ideje, postupci, metode rada, ili matematički koncepti kao takvi, kao i načela, principi i uputstva koji su sadržani u autorskom delu.

Autorskim delom se ne smatraju zakoni, podzakonski akti, i drugi propisi, službeni materijali državnih organa i organa koji obavljaju javnu funkciju, službeni prevodi propisa i službenih materijala državnih organa i organa koji obavljaju javnu funkciju, kao ni podnesci i drugi akti u upravnom ili sudskom postupku. Zaštita autorska prava ne važe za ova dela.

IZVORNO AUTORSKO DELO I PRERADA AUTORSKOG DELA

Autorsko pravo - Izvorno delo

IZVORNO AUTORSKO DELO

Izvorno autorsko delo je takvo delo koje ispunjava uslov originalnosti, odnosno koje u sebi ne sadrži prepoznatljive karakteristične elemente drugih ranije stvorenih autorskih dela. U procesu stvaranja originalnog autorskog dela, autor često ima inspiraciju, ili dobija ideje posmatrajući delo nekog drugog autora, ali taj uticaj on prevazilazi na taj način u svom delu izražava svoju originalnost i stvara novo izvorno autorsko delo.

PRERADA AUTORSKOG DELA

Prerada autorskog dela se smatra zasebnim autorskim delom. Delo prerade je takvo delo u kome su prepoznatljivi karakteristični elementi izvornog dela, a da nije u pitanju plagijat. U ovim delima autor nije uspeo da prevaziđe uticaj izvornog dela, pa su karakteristični elementi ostali prepoznatljivi. Međutim ukoliko autor dela prerade do te mere izrazi i svoju sopstvenu originalnost, njegovo delo se može smatrati zasebnim autorskim delom i za njega može važiti zaštita autorskih prava. To može biti muzička obrada, aranžman, adaptacija, i ostalo.

ZAŠTITA DELA PRERADE

Zaštita dela prerade ni na koji način ne sme da ograničava prava autora izvornog dela. Autor izvornog dela jedini može dati dozvolu za preradu svog dela. Autor izvedenog dela mora pribaviti saglasnost autora izvornog dela, u suprotnom autor izvornog dela može sudskim putem tražiti naknadu štete zbog povrede moralnih i imovinskih prava.

Autor izvornog dela ima pravo na ekonomsko iskorišćavanje kako svog dela, tako i dela koje je nastalo preradom njegovog dela. Ovo znači da lice koje želi da ekonomski iskorišćava delo prerade, mora pribaviti saglasnost kako autora dela prerada, tako i autora izvornog dela. Ovo se najbolje može razumeti na primeru filma snimanog po romanu, gde je za prikazivanje potrebno pribaviti saglasnost kako autora filma, tako i autora romana.

KO SE SMATRA AUTOROM DELA?

Autor dela je ono fizičko lice koje je delo stvorilo. Autor ima, od momenta njegovog nastanka, sva moralna i imovinska prava.

Ukoliko je na stvaranju dela radilo više lica, oni se smatraju koautorima. Koautori su nosioci zajedničkog prava na delu, osim ukoliko zakonom, ili ugovorom koji su međusobno zaključili nije nešto drugo predviđeno. Koautori dele imovinsku korist srazmerno stvaralačkom doprinosu svakog od njih, ali se oni mogu i drugačije sporazumeti. Ukoliko je došlo do povrede autorskog prava od strane trećih lica, svaki koautor može podneti tužbu za zaštitu autorskog prava, ali tužbene zahteve može postavljati samo u svoje ime i za svoj račun.

Ukoliko dva autora spoje svoja zasebna autorska dela da bi ih zajednički iskorišćavali, svaki autor zadržava autorsko pravo na svom delu, a njihovi odnosi regulišu se ugovorom.

AUTORKO DELO STVORENO U RADNOM ODNOSU

Brojni su slučajevi da zaposleni koji su u radnom odnosu, upravo obavljanjem svojih radnih zadataka stvaraju autorska dela. Brojnu grupu čine programeri koji rade u firmama, a računarski programi svakako jesu autorska dela. Istina je da su oni tvorci autorskog dela, a ne poslodavac, a sa druge strane poslodavac je taj koji im isplaćuje zaradu da taj posao obavljaju. S toga jeste zanimljivo pitanje kakva su prava zaposlenog kao autora, a kakva su prava poslodavca povodom dela stvorenog u radnom odnosu.

POSLODAVAC

Poslodavac ima isključivo pravo da stvoreno delo objavi. Pored ovoga poslodavac je nosilac isključivih imovinskih prava na iskorišćavanje dela u okviru svoje delatnosti. Ovo pravo poslodavca traje pet godina od završetka dela, a nakon isteka roka isključiva imovinska prava stiče autor. U slučaju da je autorsko delo računarski program ili baza podataka, poslodavac je trajni nosilac svih isključivih imovinskih prava na delu, ali se ugovorom može i drugačije predvideti.

AUTOR

Autor pored zarade koju ostvaruje u okviru radnog odnosa, ima pravo i na posebnu naknadu zavisno od efekta iskorišćavanja dela. Kriterijumi za utvrđivanje visine naknade i načina plaćanja utvrđuju se ugovorom o radu ili opštim aktom poslodavca.

Osim ovih prava koja su preneta na poslodavca, zaposleni zadržava ostala autorska prava. Tako je poslodavac, na primer, dužan da navede ime autora prilikom korišćenja dela.

Da bi se primenio ovaj režim potrebno je da je ispunjen uslov da je delo zaposleni stvorio izvršavajući svoje radne obaveze. S toga ukoliko zaposleni stvori neko delo, a stvaranje tog dela nije u opisu njegovog posla, poslodavac nema prava na tom delu. Na primer, zaposleni koji radi kao knjigovođa u nekoj knjigovodstvenoj agenciji, iako mu to nije u opisu posla svojevoljno napravi program koji može biti izuzetno koristan firmi jer automatski obrađuje određene podatke. Na ovaj slučaj se ne može primenjivati režim autorskog dela stvorenog u radnom odnosu, jer pravljenje softvera nije radna obaveza konkretnog zaposlenog te u ovom slučaju zaposleni ima sva autorska prava na svom delu. Svoje delo naravno može ponuditi svom poslodavcu da koristi uz odgovarajuću naknadu, a može ga nuditi istovremeno i drugim zainteresovanim firmama.

MORALNA PRAVA AUTORA

Autorsko pravo - Moralna prava autora

Autor uživa niz moralnih prava koja proističu iz njegovog dela, a jedno od osnovnih jeste pravo da mu se prizna autorstvo na njegovom delu.

Autor takođe ima pravo na naznačenje svog imena na svakom primerku autorskog dela. Umesto imena to može po želji autora biti i pseudonim ili njegov znak. Ukoliko se delo javno saopštava, autor ima pravo da bude naveden, izuzev ukoliko je to tehnički nemoguće ili necelishodno.

Autor ima jedini pravo da svoje delo objavi, i on određuje način na koji će se delo objaviti. Delo se smatra objavljenim kada se saopšti javnosti, tj kada postane dostupno većem broju lica koja nisu međusobno povezana nekim ličnim vezama. Pre objavljivanja, isključivo autor ima pravo da javno daje obaveštenja o sadržini svog dela.

Treća lica mogu isključivo uz saglasnost autora vršiti izmene autorskog dela, vršiti preradu dela, ili saopštavati delo u izmenjenoj ili nepotpunoj formi. Autor kome je povređen integritet dela, ima pravo da se suprotstavi.

Autor takođe ima pravo da se suprotstavi ukoliko se njegovo delo iskorišćava na nedostojan način, tako da ugrožava, ili ostavlja mogućnost da ugrozi njegovu čast ili ugled.

Moralna prava predstavljaju lični odnos autora prema svom delu. Posledica povrede moralnih autorskih prava manifestuje se kroz pretrpljene psihičke patnje autora koje nastaju zbog umanjenog ugleda, časti i prava ličnosti. Autor kome je povređeno neko moralno pravo može od suda da zahteva dosuđivanje određene novčane naknade, a koja predstavlja vid satisfakcije. Pored toga autor može tražiti i zabranu radnji kojima se povređuje pravo, oduzimanje i uništenje ili preinačenje predmeta, objavljivanje presude, ali i niz drugih zahteva predviđenih zakonom.

IMOVINSKA PRAVA AUTORA

Autorsko pravo - Imovinska prava autora

Ekonomsko iskorišćavanje dela pripada njegovom autoru. Takođe autor ima pravo i da ekonomski iskorišćava delo koje je nastalo preradom njegovog originalnog dela. Ukoliko delo iskorišćava neko lice, autoru pripada naknada, osim ako je ugovorom ili zakonom predviđeno drugačije

UMNOŽAVANJE

Pravo na umnožavanje je isključivo pravo autora, i on može drugome da zabrani ili dozvoli umnožavanje svog dela. Postoje razni načini da se delo umnoži, a to može biti na primer fotokopiranjem, zvučnim ili vizuelnim snimanjem, zatim smeštanjem dela u elektronskom obliku u memoriju računara ili drugog uređaja, ili na bilo koji drugi način, bilo to trajno ili privremeno. Kada su u pitanju računarski programi, i samo puštanje programa u rad smatra se umnožavanjem dela.

STAVLJANJE DELA U PROMET

Pravo na stavljanje dela u promet pripada autoru. On jedini može trećem licu da dozvoli ili zabrani da njegovo delo prodaje ili na drugi način stavlja u promet. Ovo se odnosi kako na originalne primerke, tako i na umnožene primerke autorskog dela.

ZAKUP

Davanje primerka dela u zakup pripada autoru, a on može drugome da dozvoli ili zabrani da originalni ili umnoženi primerak daje u zakup.

Lice koje je na legalan način pribavilo primerak autorskog dela u Republici Srbiji, može slobodno taj svoj primerak staviti dalje u promet, i za to mu nije potrebna saglasnost autora. Međutim to lice nema pravo da svoj primerak daje u zakup u svrhu ostvarivanja imovinske koristi bez dozvole autora.

PREDSTAVLJANJE I IZVOĐENJE DELA

Kada su u pitanju scenska dela, autor ima isključivo prava da dozvoli ili zabrani predstavljanje dela, a to podrazumeva njihovo javno saopštavanje pred publikom. Kada su u pitanju nescenska dela, autor ima isključivo prava da dozvoli ili zabrani izvođenje dela, a to podrazumeva njihovo javno saopštavanje pred publikom. Sa ovim je povezano i isključivo pravo autora da dozvoli ili zabrani prenošenje izvođenja ili predstavljanja dela, a to znači istovremeno, uz pomoć tehničkih uređaja, javno saopštavanje publici koja se nalazi izvan prostora u kom se delo uživo izvodi ili predstavlja.

EMITOVANJE

Autoru, odnosno nosiocu autorskog prava pripada i isključivo pravo da zabrani ili dozvoli emitovanje, reemitovanje, dok autoru pripada isključivo pravo da zabrani ili dozvoli javno saopštavanje dela.

Pravo na prilagođavanje, aranžiranje, prevođenje i drugu izmenu dela isključivo pripada autoru, i lice koje ima nameru da izvrši preradu dela mora pribaviti saglasnost autora.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

Imovinska prava autora traju za života autora. Nakon smrti autora njegovi naslednici mogu da uživaju imovinska prava još narednih 70 godina.

Moralna prava traju i po prestanku imovinskih.


Ovaj tekst je informativnog karaktera, i postoji mogućnost da je nakon njegovog objavljivanja došlo do promene propisa. Za detaljnije i precizne informacije o Vašim prvima može Vam pomoći advokat za autorsko pravo.

Advokat Novi Sad
Milan Ivetić
Novembar 2020

Call Now Button