POVREDA NA RADU - Prava i naknada štete

Povreda na radu predstavlja telesno oštećenje koje je pretrpeo zaposleni, a u uzročno-posledičnoj vezi je sa obavljanjem posla.

Dakle povreda na radu je u vezi sa radom ili radnim mestom. Rad, odnosno radno mesto podrazumeva dolazak i odlazak sa posla i ceo prostor određenog preduzeća u kome radnik boravi za vreme radnog vremena bez obzira da li u tom prostoru trenutno izvršava radni zadatak, koristi pauzu ili se nalazi u dolasku ili odlasku sa svog radnog mesta.

Povreda na radu jeste i povreda nastala prilikom dolaska zaposlenog na posao, tj. od kuće do posla, a isto tako i povreda nastala prilikom povratka sa posla. Povredom na radu se smatra i povreda nastala na putu preduzetom radi izvršavanja službenih poslova.

Povredom na radu smatra se i povreda nastala za vreme odmora u toku radnog vremena

ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA POVREDU NA RADU

Povreda na radu - Odgovornost poslodavca

Naknada štete, se po Zakonu o radu predviđa kao dužnost poslodavca i on mora je isplati zaposlenom koji je pretrpeo štetu usled povrede na radu.

KADA JE POSLODAVAC ODGOVORAN?

Uslovi odgovornosti poslodavca su :

  • da je zaposleni pretrpeo štetu
  • da je šteta prouzrokovana na radu ili u vezi sa radom
  • da ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti poslodavca

Poslodavac može odgovarati po osnovu krivice, ali i po osnovu objektivne odgovornosti. Poslodavac je dužan da preduzme sve mere radi zaštite bezbednosti i zdravlja na radu, a propust poslodavca predstavlja osnov njegove odgovornosti za štetu. Poslodavac odgovara i kao imalac neke opasne stvari od koje je nastala šteta, a i kao lice koje se bavi opasnom delatnošću ukoliko šteta potiče od delatnosti poslodavca. Poslodavac odgovara za naknadu štete zaposlenom zbog povrede na radu nastalu usled toga što nisu obezbeđeni bezbedni uslovi za kretanje u radnim prostorijama.

KADA POSLODAVAC NIJE ODGOVORAN?

Poslodavac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom zaposlenog ili nekog trećeg lica, a koju poslodavac nije mogao da predvidi i čije posledice poslodavac nije mogao da izbegne ili otkloni. Ne postoji odgovornost poslodavca za nematerijalnu štetu nastalu usled telesne povrede koju je zaposlenom, na putu od posla do kuće, nanelo treće lice, bez obzira da li se ta povreda po propisima o zdravstvenom, penzijskom i invalidskom osiguranju smatra kao povreda na radu.

Ukoliko je zaposleni delimično doprineo nastanku štete, odgovornost poslodavca će biti umanjena za doprinos zaposlenog nastanku štete.

Zaposleni je dužan da poštuje propise o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu, a poslodavac je dužan da zaposlenog u potpunosti obuči za rad na opasnoj stvari i da ga upozori na sve opasnosti nestručnog rukovanja. U svakom konkretnom slučaju se ceni koliki je doprinos poslodavca, a koliki je doprinos zaposlenog nastanku štete.

PROFESIONALNA BOLEST  (PROFESIONALNO OBOLJENJE)

Povreda na radu - Profesionalna bolest

Profesionalna bolest jeste oboljenje koje nastaje kao rezultat dugotrajnog bavljenja nekom profesijom.

Da bi se jedna bolest smatrala kao profesionalna bolest, mora postojati uzročno posledična veza između posla koji se obavlja i nastanka same boleti. Pored ovoga, potreban je i vremenski duži uticaj procesa i uslova rada, tj duža izloženost štetnostima na radnom mestu.

Faktori koji mogu izazvati profesionalnu bolest mogu biti:

  • fizički faktori (temperatura, pritisak, buka, vibracije, zračenje, itd…)
  • hemijski faktori (gasovi, pesticidi, rastvarači, metali, itd…)
  • biološki faktori (virusi, bakterije, gljivice, paraziti, itd…)

Pravilnikom o utvrđivanju profesionalnih bolesti utvrđene su profesionalne bolesti, radna mesta, odnosno poslovi na kojima se te bolesti pojavljuju i uslovi pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima.

To mogu biti bolesti kao što su trovanja raznim jedinjenjima, oštećenje sluha izazvano bukom, oboljenja izazvana vibracijama, bolest zglobova ili oštećenje meniskusa kolena usled dugotrajnog opterećenja, bolesti pluća, bolesti kože, ali i razne druge bolesti.

ZAŠTITA NA RADU

Povreda na radu - Zaštita na radu

Kako bi osigurao maksimalnu sigurnost za svoje zaposlene, i kako bi smanjio rizik od povređivanja, poslodavac mora da se pridržava mera propisanih Zakonom.

Zakon o radu predviđa da zaposleni ima pravo na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu. Poslodavac je u obavezi da obezbedi uslove rada i organizuje bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu kako se ne bi dogodila povreda na radu.

Radni proces mora biti prilagođen telesnim i psihičkim mogućnostima zaposlenog. Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi sredstvo i opremu za ličnu zaštitu na radu, a sve u skladu sa aktom o proceni rizika. Radna okolina, sredstva za rad, kao i oprema za ličnu zaštitu na radu moraju biti takvi da ne ugrožavaju bezbednost i zdravlje zaposlenog. Poslodavac je u obavezi da svakom zaposlenom pruži odgovarajuća obaveštenja u vezi sa bezbednošću i zaštiti života i zdravlja na radu.

Na poslovima na kojima postoji povećana opasnost od povređivanja, profesionalnih ili drugih oboljenja može da radi samo zaposleni koji, ispunjava posebne uslove. Uslovi za rad na ovim poslovima predviđeni su pravilnikom i zakonom, a odnose se na zdravstveno stanje, psihofizičku sposobnost i doba života zaposlenog. Zakono o bezbednosti i zdravlju na radu predviđa da je poslodavac dužan da aktom o proceni rizika, na osnovu ocene službe medicine rada, odredi posebne zdravstvene uslove koje moraju ispunjavati zaposleni na radnom mestu sa povećanim rizikom.

ZAPOSLENI SA ZDRAVSTVENIM SMETNJAMA

Zaposleni koji ima određene zdravstvene smetnje, a koje su utvrđene od strane nadležnog zdravstvenog organa, ne može da obavlja poslove koji bi izazvali pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ili bi izazvali druge posledice koje bi bile opasne po njegovu okolinu. Ako poslodavac ne može zaposlenom da obezbedi odgovarajući posao, zaposleni se smatra viškom, i može dobiti otkaz od strane poslodavca. Poslodavac je dužan da zaposlenog koji, na osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa, privremeno nije sposoban da obavlja poslove za koje je zaključio ugovor o radu, privremeno premesti na druge odgovarajuće poslove do utvrđivanja konačne ocene radne sposobnosti zaposlenog.

ZAPOSLENA OMLADINA I TRUDNICE

Zakon o radu predviđa posebnu zaštitu omladine i kao i žene za vreme trudnoće, a sve u cilju kako uslovi rada ne bi predstavljali rizik po njihovo zdravlje. Tako zaposleni mlađi od 18 godina ne može da obavlja naročito težak rad, rad pod zemljom, vodom ili na velikoj visini, ali i na drugim poslovima predviđenim zakonom. Zaposlena žena za vreme trudnoće i zaposlena žena koja doji, ne može da radi na poslovima zahtevaju podizanje tereta, poslovima na kojima postoji štetno zračenje, velike temperature, vibracije, ali i drugim poslovima koji su štetni za njeno zdravlje ili zdravlje deteta.

Zaposleni ne može da radi prekovremeno ako bi taj rad mogao da pogorša njegovo zdravstveno stanje. Skraćeno radno vreme imaju zaposleni koji rade na poslovima sa povećanim rizikom, a to su naročito teški, naporni i za zdravlje štetni poslovi na kojima i pored primene odgovarajućih mera postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog. Zaposleni koji radi skraćeno radno vreme ima sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom.

DUŽNOST ZAPOLSENOG

Povreda na radu - Dužnost zaposlenog

Zaposleni je dužan da se pridržava propisa o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu. Ovo iz razloga kako ne bi ugrozio svoju bezbednost i zdravlje, kao i bezbednost i zdravlje drugih.

Ukoliko se dedsi povreda na radu, odgovornost poslodavca će biti umanjena, ukoliko zaposleni delimično doprinese nastanku štete. Poslodavac se u potpunosti oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom zaposlenog a koju poslodavac nije mogao predvideti i čije posledice poslodavac nije mogao otkloniti ili izbeći.  

NAKNADA ZARADE U SLUČAJU POVREDE NA RADU

Naknadu zarade za slučajeve privremene sprečenosti za rad obezbeđuje poslodavac za prvih 30 dana, bilo da je u pitanju povreda na radu, povreda van rada, bolest ili profesionalna bolest.

Od 31. dana naknadu zarade obezbeđuje Republički fond za zdravstveno osiguranje ukoliko je u pitanju bolest ili povreda van rada. Ukoliko se desi povreda na radu ili profesionalna bolesti, naknadu zarade obezbediće poslodavac za sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad zaposlenog.

Ukoliko zaposlenom prestane radni odnos u toku korišćenja naknade zarade zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, isplatu će obezbediti Republički fond od dana prestanka radnog odnosa osiguranika, a dužinu privremene sprečenosti za rad utvrdiće stručno-medicinski organ Republičkog fonda.

Visina naknade zarade koja se obezbeđuje bilo iz sredstava poslodavca, bilo iz sredstava obaveznog osiguranja, iznosi 100% od osnova za naknadu zarade ukoliko je privremena sprečenost nastupila jer se dogodila povreda na radu ili profesionalna bolest, a ukoliko je privremena sprečenost nastupila usled bolesti ili povrede van rada visina naknade zarade iznosi 65% od osnovice.

NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDE NA RADU

Povreda na radu - Naknada štete

Naknada štete mora biti isplaćena zaposlenom od strane poslodavca ukoliko je nastala povreda na radu ili profesionalna bolest. Šteta koju zaposleni trpi zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti može biti materijalna i nematerijalna.

MATERIJALNA ŠTETA

Materijalna šteta predstavlja umanjenje imovine zaposlenog, ali i buduću izgubljenu dobit. Najznačajnija materijalna šteta koju zaposleni trpi jeste izgubljena zarada, ali i troškovi lečenja.

NEMATERIJALNA ŠTETA

Nematerijalna šteta koja nastaje kao posledica povrede na radu ili profesionalne bolesti ogleda se u pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenom strahu, pretrpljenim duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti i pretrpljenim duševnim bolovima zbog naruženosti. Sud može dosuditi i naknadu buduće nematerijalne štete ako je po redovnom toku izvesno da će ona trajati i u budućnosti.

Ukoliko u toku sudskog postupka umre tužilac, njegovi naslednici nemaju pravo da potražuju novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je on pretrpeo, ali ako je postupak završen i presuda postala pravosnažna pre njegove smrti, priznato potraživanje iz presude prelazi na naslednike.

Ukoliko je usled profesionalne bolesti ili povrede na radu nastupila smrt zaposlenog ili teški invaliditet, pravo na novčanu naknadu za duševne bolove imaju članovi uže porodice zaposlenog. Lice koje je poginuli izdržavao ima pravo i na naknadu materijalne štete koju trpi gubitkom izdržavanja, a ova šteta nadoknađuje se plaćanjem novčane rente. Ukoliko se okolnosti promene, sud može smanjiti ili povećati rentu.

TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG POVREDE NA RADU

Tužba za naknadu štete prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolešću podnosi se nadležnom sudu.

Rok za podnošenje tužbe je tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu. U svakom slučaju kada protekne pet godina od kad je šteta nastala, nastupa apsolutna zastarelost.

Opšte je mesno nadležan sud na čijem području poslodavac kao tuženi ima sedište. Pored suda opšte nadležnosti nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena, odnosno na čijem je području nastupila štetna posledica. Ako je nastupila smrt ili teška telesna povreda, pored napred navedenog nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište. U sporovima iz radnog odnosa, ako tužbu podnosi zaposleni, nadležan je i sud na čijem se području rad obavljao. Ovo sve znači da ukoliko u konkretnom slučaju postoji više sudova koji bi bili mesno nadležni, tužilac može podneti tužbu bilo kom od njih.

NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDE NA RADU OD FIRME U STEČAJU

Zaposlenom može da prestane radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca u slučaju da poslodavac prestane sa radom. Moguća su dva načina prestanka poslodavca – privrednog društva a to su : likvidacija, i stečaj.

U slučaju da privredno društvo ima dovoljno sredstava da pokrije sve obaveze, sprovodi se likvidacija, a u slučaju da nema sprovodi se postupak stečaja.

U slučaju otvaranja stečajnog postupka, pošto privredno društvo nema dovoljno sredstava za isplatu svih poverilaca, zaposleni ima pravo na isplatu naknade štete zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti na osnovu odluke suda koja je doneta u kalendarskoj godini u kojoj je otvoren stečajni postupak, ako je ona poslata pravosnažna pre otvaranja stečajnog postupka.

PRIJAVLJIVANJE POVREDE ZAPOSLENOG OD STRANE POSLODAVCA

Povreda na radu - Prijavljivanje povrede

Poslodavac je dužan da odmah, usmeno i u pismenoj formi, a najkasnije u roku od 24 časa, prijavi inspekciji rada, kao i MUP-u, ukoliko se dogodila smrtna, kolektivna ili teška povreda na radu, povreda na radu zbog koje zaposleni nije sposoban za rad više od tri uzastopna radna dana, kao i opasna pojava koja bi mogla da ugrozi bezbednost i zdravlje zaposlenih.

Poslodavac je dužan da, najkasnije u roku od tri uzastopna radna dana od dana saznanja, prijavi nadležnoj inspekciji rada profesionalno oboljenje.

Prijava se podnosi na odgovarajućem obrascu. Sadržina obrasca pripisana je Pravilnikom o sadržaju i načinu izdavanja obrasca izveštaja o povredi na radu i profesionalnom oboljenju

Poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi izveštaj o povredi na radu ili profesionalnom oboljenju.

KAZNE ZA NE PRIJAVLJIVANJE POVREDE NA RADU

Ukoliko poslodavac ne prijavi povredu na radu ili profesionalno oboljenje u propisanom roku, čini prekršaj. Kazne za pravno lice su predviđene u rasponu od 800.000,00 do 1.000.000,00 dinara, dok je kazna za direktora predviđena u rasponu od 40.000,00 do 50.000,00 dinara. Ukoliko je poslodavac preduzetnik, kazna je predviđena u rasponu od 400.000,00 do 500.000,00 dinara.

KOLEKTIVNO OSIGURANJE ZAPOSLENIH

Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu je predviđeno da je poslodavac dužan da osigura zaposlene od povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom. Ovo je predviđeno kako bi se zaposlenima obezbedila naknada štete. Troškovi osiguranja padaju na teret poslodavca.

Osiguravajuća kuća može isplatiti iznos maksimalno do osigurane sume. Visina štete koju isplaćuje osiguranje zavisi od potpisanog ugovora sa poslodavcem i osigurane sume i isplaćuje se kao ugovorna obaveza.

Za slučaj da osiguravajuća kuća isplati osiguranu sumu, a zaposleni smatra da je iznos naknade koju mu pripada veći od isplaćene sume, može podnetu tužbu protiv poslodavca za isplatu razlike. Poslodavac odgovara za razliku između sume koja pripada zaposlenom i sume koju je zaposleni naplatio od osiguravajuće kuće.

ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU

Povreda na radu - Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđa pravo na novčanu naknadu za slučaj telesnog oštećenja nastalog povredom na radu ili profesionalnom bolešću. PIO fond će isplatiti naknadu štete ukoliko telesno oštećenje iznosi najmanje 30%.

Ukoliko je povreda na radu ili profesionalna bolest kod osiguranika izazvala potpuni gubitak radne sposobnosti, osiguranik stiče pravo na invalidsku penziju pod uslovima predviđenim zakonom.

Povreda na radu je uvek dovoljna za ostvarivanje prava po osnovu socijalnog osiguranja, ali ne mora uvek biti dovoljna da bi se ostvarila naknada štete od strane poslodavca. Ako povredu na putu od kuće do posla ili obrnuto, ili na službenom putu, izazove treće lice, zaposleni će moći da ostvari prava po osnovu zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, ali ne i po osnovu naknade štete od strane poslodavca, jer krivica trećeg isključuje odgovornost poslodavca.

Osiguranik koji ispunjava zakonske uslove može ostvariti svoja prava prema PIO Fondu. Ukoliko je povreda na radu ili profesionalna bolest nastala nepreduzimanjem odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite zdravlja na radu, PIO Fond će zahtevati od poslodavca naknadu štete. Fond takođe ima pravo da zahteva naknadu štete od lica koje je prouzrokovalo invalidnost, telesno oštećenje ili smrt osiguranika.

POVREDA I PROFESIONALNA BOLEST VOJNIKA ILI POLICAJCA

U slučajevima da je lice koje je zadobilo povredu, zaposleno kao profesionalni vojnik u Vojsci Republike Srbije, za nastalu štetu kao poslodavac odgovara Vojska, odnosno država Republika Srbija. Vojska je dužna da obezbedi sve mere i bezbedne uslove za obavljanje vojne službe, te snosi rizik koji u vezi sa vršenjem te delatnosti može da nastane. Kada je profesionalni vojnik povređen u vršenju dužnosti, odgovornost za nastalu štetu je objektivne prirode, u smislu da vojska odnosno država snosi rizik obavljanja delatnosti.

Lice koje je zaposleno u Vojsci može dobiti i profesionalnu bolest, a koja je u vezi sa vršenjem poziva. I za štetu nastalu usled profesionalne bolesti odgovara vojska kao poslodavac.

Policijski službenik zaposlen u MUP-u za štetu nastalu povredom na radu ili prouzrokovanu profesionalnom bolešću tužbu može podneti protiv svog poslodavca, tj, Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ukoliko kod profesionalnog vojnog lica nastane potpuni gubitak sposobnosti za profesionalnu vojnu službu i kada kod policijskog službenika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti za profesionalno vršenje policijskih poslova, ova lica stiču pravo na invalidsku penziju pod uslovima predviđenim zakonom.


Ovaj tekst je informativnog karaktera, i postoji mogućnost da je nakon njegovog objavljivanja došlo do promene propisa. Za detaljnije i precizne informacije o pitanju koje Vas zanima može Vam pomoći advokat za radno pravo.

Advokat Novi Sad
Milan Ivetić
Decembar 2020

Call Now Button