Ugovor o poklonu | Advokat Milan Ivetić Novi Sad

Poklon biva kad ko dobrovoljno drugome što da, ne ištući niti primajući ikakve za to naplate.

Ugovor o poklonu je takav ugovor kod kog jedna ugovorna strana prenosi ili se obavezuje da prenese drugoj ugovornoj strani u svojinu određenu stvar ili neko drugo pravo, i to bez ikakve naknade.

Kod ovog ugovora dakle imamo dve ugovorne strane. Strana koja poklon daje, naziva se Poklonodavac, a druga ugovorna strana koja prima poklon naziva se Poklonoprimac.

KOJIM PROPISOM JE REGULISAN UGOVOR O POKLONU?

Izgleda neobično, ali ugovor o poklonu nije regulisan niti jednim zakonom donetim u poslednjih stotinu pedeset pa i više godina.

Odredbe koje regulišu poklone, ne nalaze se u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine, a suprotno bi bilo za očekivati obzirom da se ovim zakonom reguliše većina ugovora u našem pravu. Očigledno da je napravljen propust tvoraca ovog zakona, jer su zastupali stanovište da ugovor o poklonu nije karakterističan za robni promet, pa je izostavljen jedan ovako bitan i čest ugovor.

Šta raditi i koje odredbe primeniti na poklone, kada nije regulisan modernim zakonima?

 Ovde se vraćamo u istoriju.

Neposredno nakon drugog svetskog rata, 1946. godine, donet je “Zakon o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije”. Svi pravni propisi Kraljevine Jugoslavije najednom su prestali da važe, iz razloga što je bilo u planu stvaranje jednog potpuno novog društvenog i ekonomskog uređenja. Međutim da nova država ne bi ostala u pravnom vakumu i bez propisa. U navedenom zakonu je ostavljena mogućnost da se pravna pravila sadržana u ranijim propisima mogu primenjivati ukoliko ta pravila nisu u suprotnosti sa ustavom, načelima ustavnog poretka, zakonima i ostalim propisima nove države.

Ovde se vraćamo u 1844. godinu i Građanskom zakoniku za Kraljevinu Srbiju. Dakle pravila koja se primenjuju na ugovor o poklonu napisana su sredinom XIX veka, još uvek su na snazi, a sadržana su u starom Srpskom građanskom zakoniku.

Pojedine odredbe Porodičnog zakona i Zakona o nasleđivanju regulišu poklon, ali ove odredbe treba primenjivati samo u smislu tih zakona.

ŠTA SE MOŽE POKLONITI?

Najčešći predmet poklona je određena stvar.

Stvar može biti pokretna, kao što je na primer:

  • automobil
  • knjiga
  • ručni sat, itd…

Stvar može biti nepokretnost kao što je na primer: kuća

  • stan
  • lokal
  • garaža
  • plac
  • njiva, itd…

Predmet poklona može postojati u trenutku zaključenja ugovora, ali to nije nužno. Može se pokloniti i neka buduća stvar koja će tek nastati.

Poklon ne mora biti samo stvar. Može se pokloniti i svako prenosivo imovinsko pravo.

Otpuštanje duga, takođe se smatra poklonom.

NIŠTAVOST UGOVORA O POKLONU

Poklon mora biti moguć, dopušten i određen, odnosno odrediv. Kad je predmet poklona nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav. Šta ovo u praksi znači?

NEMOGUĆ POKLON

Tako na primer, ugovor o poklonu kojim se jedna strana obavezuje da će drugoj pokloniti određenu stvar koja više ne postoji jer je uništena je ništav, iz razloga što predmet ovog poklona nije moguć.

NEDOPUŠTEN POKLON

Promet stvari ili prava koje se poklanja mora biti dopušten prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima. Određene stvari su izuzete iz prometa, ili je promet ograničen, pa tako poklon koji je učinjen suprotno ovome ne proizvodi pravno dejstvo. Primer je poklon stranom državljaninu koji je učinjen suprotno zakonu, a više detalja o tome možete naći u nastavku teksta.

NEODREĐEN POKLON

Ugovor o poklonu mora da sadrži podatke pomoću kojih se sadašnji ili budući poklon može odrediti, u suprotnom ugovor je ništav.

Ugovor o poklonu - Ništavost ugovora

POKLON STRANCU

Kada su u pitanju pokretne stvari, strana fizička i pravna lica mogu ih dobijati na poklon po istom tretmanu kao i domaća. Kada su u pitanju nepokretnosti, postoje izvesna ograničenja koja su sadržana u Zakonu o osnovama svojinskopravnih odnosa i Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

Strano fizično lice može pod uslovom uzajamnosti dobiti na poklon pravo svojine na stambenoj zgradi ili stanu isto kao i državljanin Republike Srbije. Ukoliko strano fizično ili pravno lice obavlja delatnost na teritoriji Republike Srbije, može pod uslovom uzajamnosti sticati nekretnine koje su mu neophodne za obavljanje delatnosti. O tome da li postoji uzajamnost, odgovor se može zatražiti od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

Nekretnine koje se nalaze na određenim područjima mogu biti izuzete od gore navedenih pravila.

POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KAO POKLON STRANCU

Kada je u pitanju poljoprivredno zemljište, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu je predviđeno da državljanin države članice Evropske unije može steći poljoprivredno zemljište ako je najmanje deset godina naseljen u jedinici lokalne samouprave u kojoj se nalazi zemljište, obrađuje zemljište koje je predmet pravnog posla najmanje tri godine, ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo barem deset godina, i ima u vlasništvu mehanizaciju i opremu za obavljanje poljoprivredne delatnosti. Ovo lice može najviše steći do 2 ha (hektara) poljoprivrednog zemljišta. Ipak ne može sticati zemljište koje se nalazi u zoni do 10 km od granice, koje pripada ili se graniči sa vojnim postrojenjem i kompleksom, ili se nalazi u zaštitnim zonama oko njih, i u drugo zemljište izuzeto zakonom.

Pravni posao koji je suprotan navedenom je ništav.

USMENI UGOVOR O POKLONU

Poklon pokretnih stvari može da se učini usmeno, tj bez pisanog ugovora. Uslov za punovažnost usmenog ugovora je da pokretna stvar bude predata.

Usmeni ugovor o poklonu

Ukoliko poklonodavac samo stvar obeća, a stvar ne preda, poklonoprimac ga ne može sudom naterati da obećani poklon preda. Ukoliko pak postoji pismeni ugovor, a poklonodavac na zahtevanje poklonoprimca neće da preda stvar, poklonoprimac ima pravo od suda zahtevati da poklonodavca obaveže na predaju stvari.

UGOVOR O POKLONU NEPOKRETNOSTI

Ugovor o poklonu nepokretnosti

Ukoliko se radi o poklonu nepokretnost, ugovor o poklonu mora biti sačinjen u pismenoj formi, i potvrđen od strane javnog beležnika. Ugovor najčešće sačinjava advokat, a javni beležnik isti overava (solemnizuje).

Ukoliko ugovor nije sačinjen u zakonom propisanoj formi je ništav, i ne proizvodi pravno dejstvo.

Ukoliko je poklonodavac u braku, biće neophodno da potpisnik bude i njegov bračni drug koji će dati saglasnost na ugovor, osim u slučaju da je poklonodavac nekretninu koju namerava da pokloni stekao nasleđem, dobio na poklon ili je ona na neki drugi način postala njegova posebna imovina (tj. ne predstavlja bračnu tekovinu).

Poklonoprimac, bilo da je u braku ili ne, poklon stiče u režimu posebne imovine, i poklonjena nekretnina ne predstavlja bračnu tekovinu.

SAGLASNOST UGOVORNIH STRANA

Za nastanak ugovora o poklonu potrebna je saglasnost volja i poklonodavca i poklonoprimca. Dakle u situaciji kada poklonodavac želi da pokloni određenu stvar poklonoprimcu, neće se smatrati da je učinjen poklon ukoliko ga poklonoprimac ne prihvata. Bez saglasnosti poklonoprimca da poklon primi ne može nastati ugovor o poklonu. Dakle poklon ne može biti nametnut.

Takođe ne smatra se poklonom ukoliko dva lica ugovore potraživanje u korist trećeg lica. Ovo se ne smatra poklonom jer nedostaje saglasnost te treće strane.

Poklona nema ni kada jedno lice obeća drugom da će mu neko treći nešto darovati. Sve dok nedostaje saglasnost te treće strane, nju ništa ne obavezuje.

POREZ NA POKLON

Zakonom o porezima na imovinu regulisan je poreski tretman poklona.

KADA SE PLAĆA POREZ

Porez se plaća ukoliko je predmet poklona pravo svojine na nepokretnosti, gotov novac, pravo intelektualne svojine, upotrebljavano motorno vozilo, itd…

KADA SE NE PLAĆA POREZ

Od oporezivanja je izuzet poklon udela u pravnom licu, poklon hartija od vrednosti, poklon motornog vozila koje nikada nije bilo registrovano na teritoriji Republike Srbije počev od njegove proizvodnje ili poslednjeg uvoza, itd…

Obveznik poreza na poklon je poklonoprimac. Za osnovicu poreza se uzima tržišna vrednost na poklon primljene imovine, a tržišnu vrednost utvrđuje Poreska uprava.

Poreske stope su različite. Obveznici koji se u odnosu na poklonodavca nalaze u drugom naslednom redu plaćaju porez na poklon po stopi od 1,5%, dok oni koji se nalaze u trećem ili daljem naslednom redu plaćaju po stopi od 2,5%.

OSLOBOĐENJE OD POREZA

Od poreza na poklon oslobođeni su poklonoprimac prvog naslednog reda i supružnik poklonodavca.

Poklonoprimac drugog naslednog reda je oslobođen u slučaju da je sa poklonodavcem živeo u domaćinstvu neprekidno najmanje godinu dana pre prijema poklona, a na poklon prima jedan stan, ili na poklon prima imovinu koja mu služi za obavanje svoje poljoprivredne delatnosti.

Porez se ne plaća ni ukoliko je predmet poklona pravo svojine na zemljištu površine do 10 ari, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

ODRICANJE U KORIST ODREĐENOG NASLEDNIKA

U ostavinskom postupku, moguće je da jedan naslednik ustupi svoj nasledni deo drugom nasledniku. Zakon o nasleđivanju definiše da se po prijemu ustupljenog dela na odnose između ustupioca i prijemnika primenjuju pravila o poklonu.

Poreska uprava po pitanju poreskog tretmana ovog ustupljenog dela, takođe gleda kao na poklon.

Možemo imati situaciju gde jedan naslednik u ostavinskom postupku iza svog roditelja ustupa svoj nasledni deo svom rođenom bratu, a brat se prihvata svog naslednog dela, kao i dela koji mu je ustupljen. Dakle jedan brat postaje naslednik celokupne imovine, i to jednu polovinu dobija kao svoj nasledni deo, a drugu polovinu kao ustupljeni deo (poklon od brata). Poreska uprava će ga osloboditi poreza na prvu polovinu zaostavštine jer se u odnosu na svog roditelja od kog je nasledio prvu polovinu nalazi u prvom naslednom redu, dok će druga polovina biti oporezovana po stopi od 1,5% jer se ista tretira kao poklon od brata, a u odnosu na brata se on nalazi u drugom naslednom redu.

UGOVOR O POKLONU JE DOBROČIN UGOVOR

Bitna karakteristika ugovora o poklonu je da se poklon čini bez ikakve naknade, i od ugovorne strane koja poklon prima se ne očekuje da bilo šta za uzvrat isplati. Ukoliko bi u ugovor bilo predviđeno da onaj ko prima poklon nešto mora i da plati, onda ne bismo imali ugovor o poklonu, već bi se u tom slučaju radilo o kupoprodaji.

Namera darežljivosti ili animus donandi je namera poklonodavca da bez naknade uveća imovinu poklonoprimca, ali i volja poklonoprimca da besplatno pribavi imovinsku korist na račun imovine poklonodavca. Ova namera se ne pretpostavlja, već mora nedvosmisleno da proizilazi iz sadržine ugovora.

SPOSOBNOST UGOVARANJA UGOVORA O POKLONU

Da bi ugovor o poklonu bio punovažan, potrebno je da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost koja se traži, a ona je različita kod lica koje poklon daje i lica koje poklon prima.

Poklonodavac mora imati potpunu poslovnu sposobnost, obzirom da je on taj koji raspolaže svojom imovinom. Za fizičko lice ovo znači da je napunio 18 godina života, i da nije u vanparničnom postupku lišen poslovne sposobnosti. Izuzetno poslovna sposobnost se može steći i sa 16 godina života pod zakonom određenim uslovima.

Stariji maloletnici, tj lica od 14. do 18. godine života mogu sačiniti poklon samo ukoliko je vrednost imovine malog značaja, ali maloletnik stariji od 15 godina može slobodno raspolagati svojom imovinom koju stekne radom. Raspolaganje nekretninama, kao i pokretnom imovinom velike vrednosti vrše roditelji, ali je neophodna saglasnost organa starateljstva, kako to propisuje Porodični zakon.

Za poklonoprimca postoje blaži kriterijumi, pa tako poklon može primiti i dete do navršene 14 godine života, obzirom da poklonom ono preduzima pravni posao kojim stiče samo prava, a ne i obaveze. Ipak kada je u pitanju poklon u vidu nekretnine, u postupku overe ugovora, maloletnika zastupa roditelj.

Pravno lice može zaključiti ugovor u okviru svoje pravne sposobnosti.

KOJE SU OBAVEZE POKLONODAVCA?

Osnovna obaveza koja proističe iz ugovora o poklonu jeste da poklonodavac preda stvar, ili da prenese određeno pravo. To može biti učinjeno u trenutku sačinjenja ugovora, ali se poklonodavac može obavezati da to učini i kasnije.

Poklonodavac odgovara za štetu koju načini poklonoprimcu, a šteta može nastati pre ili posle predaje poklona.

Ukoliko nakon zaključenja ugovora stvar i dalje ostaje kod poklonodavca, on odgovora za propast ili oštećenje stvari. Ipak može se osloboditi obaveze da stvar preda ukoliko ona propadne ili bude oštećena bez njegove krivice, a u pitanju je individualna nezamenjiva stvar.

OPOZIV POKLONA

Raskidanje ugovora o poklonu može se učiniti na osnovu saglasnosti volja ugovornih strana, dakle sporazumno. Jednom učinjen poklon, može biti vraćen, a ukoliko poklonodavac još uvek nije predao poklon, raskidom ugovora on se oslobađa te obaveze.

JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA O POKLONU

Pored sporazumnog raskida ugovora, postoji mogućnost i da poklonodavac jednostrano raskine ugovor iz određenih razloga.

NEZAHVALNOST POKLONOPRIMCA

Nezahvalnost poklonoprimca jedan je od razloga za raskid ugovora o poklonu. Ipak, potrebno je da ta nezahvalnost bude određenog stepena. Poklonodavac može opozvati poklon ukoliko poklonoprimac svojim ponašanjem pokaže veliku nezahvalnost, u vidu napada na njegov život, povredu tela ili časti, ili u vidu narušavanja njegove slobode i imovine.

NEDOSTATAK STREDSTAVA ZA ŽIVOT

Nedostatak sredstava za život predstavalja još jedan razlog zbog kojeg poklonodavac može opozvati učinjeni poklon. On to može učiniti ako nema dovoljno sredstava da izdržava sebe ili lica koje je dužan da po zakonu izdržava. Poklonodavac ovo može učiniti ukoliko ne postoje lica koja su dužna da ga izdržavaju, ili ako postoje a nisu to u mogućnosti, zatim da poklonoprimac nije i sam u oskudici, i da je poklon još uvek nalazi u imovini poklonoprimca. Iako ova detaljnija pravila nisu predviđena Srpskim Građanskim zakonikom, ona se nalaze u Austrijskom građanskom zakoniku iz 1812. godine koji se takođe primenjuje u slučaju poklona.

RAZVOD

Razvod ili poništaj braka jeste razlog da vraćanje poklona, a ovaj institut regulisan je Porodičnim zakonom. Vraćaju se pokloni čija je vrednost  nestarzmerno velika u odnosu na vrednost zajedničke imovine, dok se uobičajeni pokloni koje su supružnici učinili jedan drugome ne vraćaju. Takođe ukoliko bi vraćanje poklona predstavljalo očiglednu nepravdu za supružnika koji ga je primio, supružnik koji je poklon dao nema pravo na povraćaj.

Pored poklonodavca, opozivanje poklona mogu učiniti i treća lica, a to su nužni naslednici ukoliko im je poklonom povređeno pravo na nužni deo, zatim lica koja je poklonodavac dužan da izdržava ukoliko je povređeno njihovo pravo na zakonsko izdržavanje, i poverioci poklonodavca ukoliko je osujećeno njihovo pravo na naplatu potraživanja (Paulijanska tužba – actio Pauliana)


Ovaj tekst je informativnog karaktera, i postoji mogućnost da je nakon njegovog objavljivanja došlo do promene propisa. Za detaljnije i precizne informacije o pitanju koje Vas zanima možete se obratiti advokatu kao stručnom licu.

Advokat Novi Sad
Milan Ivetić

Call Now Button