RAZVOD BRAKA - Sporazumno ili po tužbi | Advokat Novi Sad

Brak može prestati na više načina, smrću supružnika, poništenjem i razvodom braka. Dakle supružnici koji su zaključili punovažan brak imaju samo jedan način da isti prekinu za vreme života, a to je razvod braka. Postoje dva modaliteta razvoda, pa tako on može biti sporazumni razvod braka ili se može podneti tužba za razvod braka.

Gledano kroz istoriju, institut razvoda braka postoji od kako postoji i brak, ali postojala su i vremena kada je bilo nemoguće razvesti se od supružnika. Prava mnogih starih naroda poznavala su institut razvoda braka. Rimsko pravo koje je bilo najrazvijenije u svoje vreme, svakako je dozvoljavalo razvod braka. Dolaskom srednjeg veka u Evropi je pod uticajem hrišćanke crkve postalo nemoguće razvesti brak. Jedini način na koji je brak mogao da prestane bio je nakon smrti supružnika. Zanimljivo je da su neke zemlje u Evropi kao što su Italija, Španija, Irska dozvolile razvod braka tek pred kraj dvadesetog veka.

Razvod braka - Sporazumno ili po tužbi

Danas u pravnom sistemu Republike Srbije postoje dva načina razvoda braka, a to je sporazumni razvod braka, i podnošenje tužbe za razvod braka.

Da bismo se detaljnije pozabavili pitanjem razvoda braka i drugim slučajevima prestanka braka, prethodno ćemo se dotaći samog pojma braka.

ŠTA JE BRAK?

Porodičnim zakonom brak je definisan kao uređena zajednica života žene i muškarca. Zakon takođe predviđa da se brak može zaključiti samo na osnovu slobodnog pristanka budućih supružnika. Brak sklapaju dva lica različitog pola davanjem izjava volje pred matičarem.

Razvod braka - Šta je brak?

Naravno, ne mogu bilo koja dva lica različitog pola da sklope brak, pa tako zakon poznaje i smetnje za sklapanje braka. Brak ne može sklopiti onaj ko je već u braku, onaj ko je nesposoban za rasuđivanje, niti onaj čija volja nije slobodna. Krvno srodstvo, tazbinsko srodstvo, i adoptivno srodstvo (srodstvo zasnovano usvojenjem) takođe su smetnja za zaključenje braka, a stepen srodstva koji predstavlja smetnju precizno je definisan zakonom. Brak ne mogu sklopiti ni staratelj i štićenik. Maloletno lice ne može sklopiti brak, ali izuzetno sud može iz opravdanih razloga dozvoliti sklapanje braka licu koje je napunilo 16 godina, ako oceni da je dostiglo potrebnu duševnu i telesnu zrelost.

Postoje smetnje koje su neotklonjive, i one koje su otklonjive. Pre nego što se pozabavimo pitanjem razvoda punovažnog braka, razmotrićemo još jednu zanimljivu temu i odgovoriti na pitanje šta se dešava ako dva lica zaključe brak, a u momentu zaključenja je postojala neka od bračnih smetnji.

NIŠTAV BRAK

Razvod braka - Ništav brak

ŠTA JE SVE NIŠTAV BRAK?

ISTOPOLNI BRAK

Ništavi brakovi su oni koje su sklopila lica istog pola, zatim brakovi kod kojih ne postoji potvrdna izjava volje oba supružnika, kao i brakovi koji nisu sklopljeni pred matičarem.

BRAK SKLOPLJEN IZ KORISTI

Porodičnim zakonom je predviđeno da se brak sklapa radi ostvarenja zajednice života. Tako je ništav i onaj brak koji je sklopljen iz nekog drugog razloga, a ne radi ostvarenja zajednice života. Međutim ukoliko se desi da se kasnije uspostavi zajednica života, brak se neće poništiti.

BRAK SA OSOBOM KOJE JE VEĆ U BRAKU

Ukoliko se u vreme sklapanja braka jedan od supružnika već nalazi u braku, novi brak će biti ništav. Međutim, ukoliko u međuvremenu raniji brak prestane, novi brak se neće poništiti. Krivičnim zakonikom je dvobračnost predviđena i kao krivično delo, pa tako onom ko se već nalazi u braku i zaključi novi brak, preti novčana kazna, ili zatvor do dve godine. Istom kaznom može se kazniti i njegov novi bračni drug ako zna za tu činjenicu da mu se supružnik već nalazi u braku.

BRAK SA LICEM NESPOSOBNIM ZA RASUĐIVANJE

Brak koji je sklopilo lice nesposobno za razuđivanje je ništav, a ukoliko to lice u međuvremenu postane sposobno za rasuđivanje, brak je rušljiv. U tom slučaju podnosi se tužba za poništaj braka u roku od godinu dana od dana prestanka nesposobnosti za rasuđivanje, odnos u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti sudske odluke o vraćanju poslovne sposobnosti.

BRAK SA LICEM U SRODSTVU

Ništav je i brak koji su sklopila lica koja su u krvnom, adoptivnom ili tazbinskom srodstvu u onom stepenu koje predstavlja prepreku za zaključenje braka, kao i brak koji sklope staralac i štićenik

Tužbu za poništenje ništavog braka mogu podneti supružnici, javni tužilac, kao i ona lica koja imaju pravni interes da takav brak bude poništen. Ne postoji rok za podizanje tužbe, pa se tako ovakav brak može poništiti čak i nakon njegovog prestanka.

BRAK MALOLETNIKA

Ukoliko brak sklopi maloletno lice bez dozvole suda, takav brak je rušljiv, ali se on ne mora poništiti ukoliko maloletno lice napuni 16 godina i dostigne potrebnu telesnu i duševnu zrelost.

Tužbu za poništenje braka mogu podneti roditelji maloletnog supružnika, odnosno njegov staralac, ali samo do njegovog punoletstva. Sam maloletnik takođe može podneti tužbu, ali to mora učiniti u roku od godinu dana nakon sticanja punoletstva.

Ukoliko punoletno lice živi u vanbračnoj zajednici sa maloletnim licem, punoletno lice može biti osuđeno za krivično delo. Pored njega mogu biti osuđeni i roditelj, usvojilac ili staralac maloletnog lica koji je omogućio da ono živi u ovakvoj vanbračnoj zajednici, ili ga je navelo na to. Međutim ukoliko maloletnik zaključi brak, krivično gonjenje se neće preduzimati, ili će se obustaviti ukoliko je već preduzeto.

PRINUDNI BRAK I BRAK U ZABLUDI

Brakovi sklopljeni pod prinudom su rušljivi. To može biti fizička prinuda, kao što je na primer otmica, ali i psihička prinuda kao što je pretnja. Brak pod prinudom postoji kada je kod supružnika izazvan opravdan strah koji je uticao na njega da sklopi brak.

PRINUDNO ZAKLJUČENJE BRAKA

Prinudno zaključenje braka je Krivičnim zakonikom predviđeno i kao krivično delo za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora od tri meseca do tri godine. Ukoliko je lice odvedeno u inostranstvo, ili navedeno da ode u inostranstvo, predviđena je kazna zatvora do dve godine.

BRAK SKLOPLJEN U ZABLUDI

Brakovi sklopljeni u zabludi su rušljivi. Zabluda postoji kada je supružnik sklopio brak sa jednim licem, a mislio je da sklapa sa drugim. Zabluda postoji i kada se drugi supružnik izdaje da je neko drugi, pa saopštava lažne podatke kao su na primer ime, državljanstvo, porodični status, datim rođenja, itd… Supružnik je u zabludi i kada kod drugog supružnika postoji neka bitna osobina koja je takva da on ne bi sklopio brak da je za nju znao.

Tužba za poništaj braka sklopljenog pod prinudom ili braka sklopljenog u zabludi, može biti podnešena od strane supružnika u roku od godinu dana od kad prestane prinuda prema njemu, ili od kad uoči zabludu.

SPORAZUMNI RAZVOD BRAKA

Sporazumni razvod braka

I došli smo i do teme prestanka punovažnog braka. Kao što je gore pomenuto punovažni brak prestaje razvodom, to može biti sporazumni razvod braka ili tužba za razvod braka.

Supružnici koje žele da se razvedu, a mogu da se dogovore oko bitnih pitanja, mogu nadležnom sudu podneti predlog za sporazumni razvod braka. Ovim predlogom formalno se pokreće sudski postupak.

Predlog za sporazumni razvod braka obavezno sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.

Ukoliko predlog za sporazumni razvod braka ne sadrži sporazum o vršenju roditeljskog prava, i sporazum o deobi zajedničke imovine sud može odbaciti predlog.

SPORAZUM O DEOBI ZAJEDNIČKE IMOVINE

Sporazum o deobi zajedničke imovine biće unet u izreku presude. Sta sve predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova detaljno možete pročitati dalje u tekstu.

SPORAZUM O RODITELJSKOM PRAVU

Sporazum o vršenju roditeljskog prava može biti takav gde je vršenje roditeljskog prava uređeno kao zajedničko vršenje roditeljskog prava, ili je jednom roditelju povereno samostalno vršenje roditeljskog prava. Ukoliko sud proceni da je sporazum o vršenju roditeljskog prava u najboljem interesu deteta, on se unosi u izreku presude.

Više detalja o vršenju roditeljskog prava, možete pročitati kasnije u tekstu.

Nakon što je postupak za sporazumi razvod braka pokrenut, još uvek ima prostora da se supružnici predomisle i odustanu od razvoda braka. Jedan ili oba supružnika mogu povući predlog za sporazumni razvod braka sve do pravosnažnog okončanja postupka.

Ukoliko se predlog za sporazumni razvod braka povuče, a već je doneta presuda koja još uvek nije pravosnažna, sud će utvrditi rešenjem da je presuda bez pravnog dejstva.

TUŽBA ZA RAZVOD BRAKA

Tužba za razvod braka može se podneti od strane bilo kog supružnika ako su bračni odnosi poremećeni, ili ako se ne može ostvariti zajednica života. Tužba se po pravilu podnosi ako supružnici ne mogu da se dogovore da se sprovede sporazumni razvod braka.

Tužba za razvod braka

Tužba za razvod braka može biti podnesena od strane supružnika i punomoćnika supružnika, ali punomoć mora biti overena i izdata samo radi zastupanja u bračnom sporu. Takođe punomoć mora sadržati navode u pogledu vrste tužbe i osnova za podizanje tužbe.

Tužba za razvod braka se podnosi sudu na čijem području tuženi supružnik ima prebivalište, ili ako nema prijavljeno prebivalište onda boravište. Tužba za razvod braka se može podneti i sudu na čijem su području supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište.

Kada u sud stigne tužba za razvod braka, sud prvo zakazuje ročite za posredovanje koje obuhvata postupak mirenja i postupak sporazumnog okončanja postupka. Svrha mirenja je da se poremećeni odnosi razreše bez razvoda, pa ako se supružnici pomire smatraće se da je tužba za razvod braka povučena. Mirenju ne mogu prisustvovati punomoćnici, već samo supružnici lično. Ako mirenje nije uspelo sprovodi se postupak nagodbe čiji je cilj da supružnici postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava i sporazum o deobi zajedničke imovine. Nagodbi prisustvuju i punomoćnici supružnika. Ako nagodba ne uspe, nastaviće se postupak po tužbi za razvod braka.

Razvod braka - Tužba

U bračnom sporu supružnici ne mogu da zaključe poravnanje, niti sud može doneti presudu na osnovu priznanja, odricanja ili zbog propuštanja.

POVLAČENJE TUŽBE ZA RAZVOD BRAKA

U toku brakorazvodnog postupka, tužilac može povući podnetu tužbu za razvod braka. Ukoliko to učini pre zaključenja glavne rasprave, za povlačenje nije potreban pristanak tuženog, a nakon toga pa sve do pravosnažnog okončanja postupka, za povlačenje tužbe za razvod braka potreban je i pristanak tuženog. Ukoliko je povlačenje usledilo nakon donošenja presuda, a ista još uvek nije postala pravosnažna, sud će rešenjem utvrditi da je ista bez pravnog dejstva.

Sud obavezno u presudi odlučuje o vršenju roditeljskog prava. Ako roditelji nisu postigli sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, sud će doneti odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem. Ukoliko sud smatra da je to potrebno, može odlučiti o potpunom ili delimičnom lišenju roditeljskog prava, a može i odrediti mere zaštite od nasilja u porodici.

RAZVOD BRAKA I DECA

Kada je podneta tužba za razvod braka ili je podnet predlog za sporazumni razvod braka, u postupku se obavezno mora rešiti i pitanje daljeg vršenja roditeljskog prava nad zajedničkom decom.

Ko se smatra roditeljem deteta? Majka deteta jeste žena koja ga je rodila, a ocem deteta koje je rođeno u braku smatra se njen muž. Ukoliko brak prestane smrću muža, a dete se rodi u periodu od 300 dana po prestanku braka, njen pokojni muž će se smatrati ocem deteta pod uslovom da majka nije sklopila novi brak. U ostalim slučajevima kada je dete rođeno van braka, ocem se smatra muškarac čije je očinstvo utvrđeno priznanjem, ili pravosnažnom sudskom presudom. Naravno materinstvo žene koja je upisana u matičnoj knjizi rođenih, kao i očinstvo muškarca koji je upisan u matičnoj knjizi rođenih, može se osporavati u slučajevima koji su detaljno regulisani zakonom.

Razvod braka i deca

RODITELJSKO PRAVO

Roditeljsko pravo je izvedeno iz njihove dužnosti prema detetu. Tako roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu, a što podrazumeva:

  • čuvanje,
  • podizanje,
  • vaspitavanje,
  • obrazovanje,
  • zastupanje,
  • izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.

Roditelji koji su u braku, koji vode zajednički život roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno.

Kada dođe do razvoda braka, gotovo uvek dolazi i do prekida zajednice života, pa se pitanje daljeg vršenja roditeljskog prava mora urediti. U slučaju sporazumnog razvoda braka, roditelji su u obavezi da uz predlog dostave i sporazum o vršenju roditeljskog prava. Ovim sporazumom se uređuje pitanje na koji način će roditelji vršiti svoje roditeljsko pravo, pa  tako i dalje može ostati zajedničko vršenje roditeljskog prava ili samostalno vršenje roditeljskog prava može biti povereno jednom roditelju.

ZAJEDNIČKO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA

Zajedničko vršenje roditeljskog prava podrazumeva da roditelji koji ne vode zajednički život i dalje mogu da se održe takav međusobni odnos da roditeljsko pravo vrše zajednički i međusobnim sporazumevanjem koje mora biti u najboljem interesu deteta. Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava obavezno mora da sadrži i sporazum roditelja šta će se smatrati prebivalištem deteta.

SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA

Samostalno vršenje roditeljskog prava u brakorazvodnom postupku određuje se kada roditelji nisu zaključili sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, ili kada su zaključili takav sporazum a sud oceni da on nije u najboljem interesu deteta. Ukoliko roditelji zaključe sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava, sud će ga prihvatiti samo ako proceni da je on u najboljem interesu deteta.

SPORAZUM O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA

Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje (alimentacija) od strane drugog roditelja, i sporazum o načinu na koji će se održavati lični odnosi deteta sa drugim roditeljem. Ovim sporazumom vršenje roditeljskog prava se prenosi na onog roditelja kome je dete povereno, dok drugi roditelj ima pravo i dužnost da dete izdržava, da održava lične odnose sa detetom, kao i da zajednički i sporazumno sa roditeljem kome je dete povereno odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta kao što su obrazovanje, preduzimanje većih medicinskih zahvata, promena prebivališta, raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti, i slično.

ALIMENTACIJA

Alimentacija je bitno pitanje i kada je podnet predlog za sporazumni razvoda braka i kod tužbe za razvod braka. Ukoliko se dete poverava jednom od roditelja, pitanje doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja se mora urediti. Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja, a punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje srazmerno mogućnostima roditelja najkasnije do 26. godine života. Visina alimentacije može biti određena u fiksnom mesečnom iznosu, a može se odrediti i u procentu od redovnih mesečnih primanja roditelja koji je dužan da plaća alimentaciju. Visina alimentacije se zakonski kreće u opsegu od 15 do 50 % od redovnih mesečnih primanja. Prilikom određivanja visine alimentacije sud vodi računa da ona treba da omogući najmanje takav životni standard kakav uživa i roditelj koji plaća alimentaciju.

Razvod braka - Alimentacija

Prilikom deobe imovine zajedničke imovine supružnika, stvari koje su namenjene detetu,  pripašće u isključivu svojinu supružniku kome je povereno vršenje roditeljskog prava. Ako roditelji vrše zajedničko roditeljsko prava, imaće i pravo zajedničke svojine nad ovim stvarima.

PODELA IMOVINE UZ RAZVOD BRAKA

Pitanje podele zajedničke imovine supružnika je važno i ono se rešava bilo da je podneta tužba za razvod braka ili je podnet predlog za sporazumni razvod braka.

Svaki od supružnika može imati svoju posebnu imovinu, a imovina može biti i zajednička. U postupku razvoda braka deli se zajednička imovina bračnih drugova.

POSEBNA IMOVINA

Posebna imovina bračnog druga jeste sve ono što je on stekao pre sklapanja braka, kao i imovina koju je tokom trajanja braka nasledio, dobio na poklon ili stekao drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isključivo prava. Posebnu imovinu predstavlja i ono što je supružnik stekao deobom zajedničke imovine.

Razvod braka - Podela imovine

ZAJEDNIČKA IMOVINA

Zajednička imovina predstavlja imovinu koju su supružnici stekli radom tokom trajanja braka. Bitna je i zajednica života, pa se tako neće smatrati zajedničkom imovinom ono što je stečeno tokom trajanja braka ako supružnici nisu živeli zajedno. Zajedničku imovinu predstavlja i imovina stečena korišćenjem prava intelektualne svojine.

Pokretne stvari koje supružnici dobiju na poklon mogu biti zajednička svojina ili svojina samo jednog supružnika, a to će zavisiti od namere poklonodavca, odnosno da li se poklon čini oboma ili samo jednom supružniku.

VLASNIČKA FIRMA

Firma čiji je vlasnik jedan supružnik ne predstavlja zajedničku svojinu bračnih drugova. Supružnik koji nije osnivač društva sa ograničenom odgovornošću ne može po osnovu sticanja u braku, steći pravo svojine na imovini, kao ni i upravljačka prava na privrednom društvu. Sva imovina privrednog društva je odvojena od imovine osnivača, i samim tim ne može biti predmet deobe kao zajednička imovina supružnika. Osnivački ulog koji je supružnik – osnivač uplatio, u trenutku unosa postaje vlasništvo privrednog društva.

Vlasničko upravljačka prava u privrednom društvu pripadaju samo osnivaču, te drugi bračni drug ne može steći status osnivača preko uloga koji je bračni drug – osnivač uneo u društvo od zajedničke imovine. Dobit koju ostvaruje privredno društvo je rezultat poslovanja društva i ne može se smatrati zajedničkom imovinom supružnika. Isto tako prihod od učešća u dobiti u privrednom društvu koji ostvari supružnik – osnivač po osnovu unetog uloga, rezultat je poslovanja privrednog društva, a bračni drug – osnivač taj prihod stiče besteretno, pa se on ne može smatrati zajedničkom imovinom.

Supružnik koji nije osnivač može prema drugom supružniku – osnivaču ostvariti jedino obligaciono pravni zahtev po osnovu svog doprinosa sticanju zajedničke imovine koja je bez njegove saglasnosti uneta kao osnivački ulog drugog supružnika u privredno društvo, ili data kao pozajmica privrednom društvu. Takođe, za uložen lični rad u privrednom društvu supružnik – osnivač dobija odgovarajuću platu, i kako je ona rezultat upravo njegovog rada, ovaj prihod predstavlja zajedničku imovinu.

NEKRETNINA

Često se ranije dešavalo da supružnici u toku trajanja braka steknu nekretninu, a da ona bude upisana u Katastru nepokretnosti kao svojina samo jednog supružnika, najčešće muža. Zakon je tu jasan, i bez obzira što je upis svojine izvršen samo na jednog, smatra se da je nekretnina zajednička svojina oba supružnika, pod uslovom da oni nisu sačinili sporazum o deobi ili nije izvršena deoba sudskim putem. Od 01. jula 2018. godine obavezno je učešće oba bračna druga u postupku kupoprodaje, pa se tako prilikom kupovine nepokretnosti od zajedničkog novca, supružnici mogu opredeliti da u katastru nepokretnosti ona bude upisana kao njihova zajednička imovina, ili se supružnici mogu upisati kao suvlasnici čime oni faktički vrše podelu zajedničke imovine. Ukoliko jedan bračni drug kupuje nekretninu od novca koji predstavlja njegovu posebnu imovinu i želi da se samo on upiše kao vlasnik, potrebno je da drugi supružnik da saglasnost za ovakav upis.

Zanimljivo je pitanje statusa stana koji je jedan supružnik kupio pre braka, a kredit je otplaćen tokom trajanja braka. Ukoliko je kredit otplaćivan od sredstava ostvarenih radom bilo kog supružnika, stan će predstavljati zajedničku imovinu. Ukoliko je kredit otplaćen od sredstava ostvarenih od izdavanja tog stana u zakup, onda će stan predstavljati posebnu imovinu bračnog druga koji ga je kupio, jer stan nije stečen od prihoda ostvarenih radom u toku trajanja braka.

UVEĆANJE POSEBNE IMOVINE

Ukoliko je tokom trajanja braka došlo do uvećanja vrednosti posebne imovine jednog supružnika, a drugi supružnik je tom uvećanju dao svoj doprinos, onda on ima pravo na udeo u toj imovini srazmerno svom doprinosu ukoliko je uvećanje znatno, a ukoliko je uvećanje imovine neznatno, onda ima pravo na potraživanje u novcu, ali ne i da zahteva suvlasnički deo.

Kada su supružnici upisani kao suvlasnici na nekretnini, njihovi udeli su poznati, i smatra se da svaki udeo predstavlja posebnu imovinu bračnog druga. On sa svojim delom može slobodno raspolagati i za to mu ne treba saglasnost drugog supružnika. Ukoliko je nekretnina upisana kao zajednička imovina, udeo svakog od bračnih drugova nije određen.

Pretpostavka je da je udeo supružnika u zajedničkoj imovini pola-pola, ali je u sudskom postupku moguće dokazati i drugačije.

SPORAZUMNA PODELA IMOVINE U BRAKU

Supružnici u toku trajanja braka supružnici mogu sporazumno podeliti svoju zajedničku imovinu. Iako zakonom nije izričito regulisano da li sporazum mora ili ne mora da obuhvati celokupnu zajedničku imovinu, nesporno je da ne mora, i da supružnici mogu podeliti samo deo a da ostatak i dalje ostane u režimu zajedničke imovine.

SPORAZUMNA PODELA IMOVINE UZ RAZVOD BRAKA

Kada dođe do razvoda braka, supružnici takođe mogu sporazumno podeliti svoju zajedničku imovinu. Ukoliko supružnici u brakorazvodnoj parnici ne mogu da se dogovore oko podele zajedničke imovine, sud će u svakom konkretnom slučaju odrediti koliki je doprinos kog supružnika u stvaranju zajedničke imovine. Pošto sud polazi od pretpostavke da su udeli jednaki, teret dokazivanja je na supružniku koji tvrdi da je njegov udeo u sticanju zajedničke imovine veći. Prilikom odlučivanja o odnosu udela sud će ceniti visinu prihoda, vođenje poslova u domaćinstvu, staranje o deci, staranje o imovini.

Razvod braka - Sporazumna podela imovine

Prilikom deobe, stvari koje jedan supružnik koristi za ličnu upotrebu, pripašće njemu, kao i stvari koje supružnik koristi za vršenje zanata ili zanimanja.

Supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen ima pravo na izdržavanje od strane drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima, osim ako bi to predstavljalo očiglednu nepravdu za tog drugog supružnika. Izdržavanje može trajati najduže pet godina posle razvoda braka, a izuzetno se može produžiti ako postoje naročito opravdani razlozi koji supružnika koji prima izdržavanje sprečavaju da radi.

STRANCI I RAZVOD BRAKA U SRBIJI

Brak u Republici Srbiji isključivo može razvesti sud, bilo da je u pitanju sporazumni razvod braka, bilo da je u pitanju tužba za razvod braka.

Kada strani državljanin ili naš državljanin koji živi u inostranstvu, zatraži razvod pred sudom u Republici Srbiji, postavljaju se dva pitanja. Prvo je pitanje da li će naš sud uopšte prihvatiti nadležnost u konkretnom slučaju, a ukoliko prihvati da odlučuje postavlja se drugo veoma bitno pitanje : pravo koje države će naš sud primenjivati.

Ukoliko oba bračna druga imaju državljanstvo Republike Srbije, naš sud će prihvatiti nadležnost bez obzira gde bračni drugovi imaju prebivalište.

TUŽILAC STRANAC, TUŽENI DRŽAVLJANIN SRBIJE

Ukoliko je tužilac stranac, a tuženi je državljanin Republike Srbije koji ima prebivalište u Republici Srbiji, naš sud je isključivo nadležan. Ukoliko pak tuženi koji je naš državljanin ima prebivalište u nekoj drugoj zemlji, postoji mogućnost da se bračni drugovi sporazumeju da spor rešava naš sud.

TUŽILAC DRŽAVLJANIN SRBIJE, TUŽENI STRANAC

Ako je tužilac državljanin Republike Srbije a tuženi stranac, nadležnost našeg suda će postojati ukoliko barem jedan bračni drug ima prebivalište u Republici Srbiji, a ukoliko to nije slučaj postoji mogućnost da se bračni drugovi sporazumeju da spor rešava naš sud.

OBA SUPRUŽNIKA STRANCI

Ukoliko su oba supružnika strani državljani, naš sud će prihvatiti nadležnost u bračnom sporu ukoliko tuženi ima prebivalište u Republici Srbiji, ili ako su bračni drugovi imali poslednje prebivalište u Republici Srbiji, a tužilac ima i dalje prebivalište ili boravište u Srbiji.

Za lica koja su bez državljanstva važe isti kriterijumi kao da su naši državljani pod uslovom da imaju prebivalište u Republici Srbiji.

U sporu bračnih drugova o pravu svojine na nekretnini koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije, važi isključiva nadležnost našeg suda.

Kada naš sud primi tužbu za razvod braka i zasnuje nadležnost, postavlja se pitanje koje pravo će primenjivati prilikom odlučivanja.

Za razvod braka primenjuje se pravo države čiji su državljani oba bračna druga, a ukoliko oni imaju različita državljanstva primenjuju se kumulativno prava obe države. Ako se u ovom slučaju brak ne bi mogao razvesti sud će ga razvesti prema pravu Republike Srbije ako barem jedan bračni drug ima prebivalište u Srbiji, ili ako je državljanin Republike Srbije.

Za lične i imovinske odnose bračnih drugova merodavno je pravo njihovog državljanstva, a ako imaju različito državljanstvo primenjuje se pravo države u kojoj su imali poslednje zajedničko prebivalište.

Za odnose roditelja i dece  merodavno je pravo njihovog zajedničkog državljanstva, a ako nemaju zajedničko državljanstvo primenjuje se pravo države u kojoj imaju prebivalište. Ako nemaju ni zajedničko prebivalište, a bilo ko od njih je naš državljanin, primenjuje se pravo Republike Srbije.


Ovaj tekst je informativnog karaktera, i postoji mogućnost da je nakon njegovog objavljivanja došlo do promene propisa. Za detaljnije i precizne informacije o Vašim prvima može Vam pomoći advokat za razvod braka.

Advokat Novi Sad
Milan Ivetić
Decembar 2020

Call Now Button